Slušajući ljude koji rade u turizmu, te prateći sve što se u ovom trenutku kod nas i u svijetu dešava, jedno je sigurno – zna se da se – ništa ne zna.
Nesigurnost u procjenama tipa ”što će biti ako će biti” unosi nemalu nesigurnost i poslovnu nervozu te može dovesti do posezanja za cijelim arsenalom nepromišljenih odluka i još više ishitrenih poteza. A ishitrenost donosi po običaju – direktnu i to ne malu ekonomsku štetu.
U pandemijskoj situaciji prvo trpe, što je logično i svima dobro poznato, interkontinentalna putovanja sa letovima dužim od 3 ili 4 sata i posebno više presjedanja. Isto vrijedi i za brodska putovanja (cruising).
To bi značilo prebacivanje fokusa i investiranja operativne nacionalne turističke tržišne strategije na tržišta Europe i Velike Britanije.
Rješenje je u stvaranju uslova da svaka destinacija postane i bude – ”safecation” iliti, ”sigurna lokacija”.
Principijelno govorimo o ”slow motion” turizmu, koji u eri sadašnje nesigurnosti odnosi trenutni primat u odnosu na ”party turizam”. Nije pri tom svako zlo za zlo. ”Slow motion” turizam otvara novu priliku za inovativnost i kreativnost novim i idejno svježim preduzetničkim generacijama u turizmu.
Preduzetnici i ujedno destinacije, koje žive od ”party turizma” moraju već sada početi razmisljati kako odgovoriti tom izazovu.
U pristupu ponudi, ključna zamjena teza je – kraće postaje duže i time – intenzivnije.
Podrazumijevamo da se sada zaista otvara potreba za što dužom ukupnom turističkom godinom, a ne samo 3 – 4 udarna turistička mjeseca.
Foto: Blue IT / Jovan Jerkov
-
-
-
-
