Prije pandemije Bali je nudio mnogo onima u potrazi za tropskim rajem: Vrhunsko surfovanje, zadivljujuće zalaske sunca i opušten životni stil. Sve je ovo često bilo propraćeno osvežavajućim pivom ili koktelom na plaži. Međutim, ovo je možda slika koja se neće ponoviti u budućnosti.
Predstavnički dom Indonezije nastavio je sredinom novembra razmatranje kontroverznog zakona o zabrani alkohola.
Prvi put predložen 2015. godine, ukoliko bude donijet, uvešće gotovo nacionalnu zabranu proizvodnje, distribucije i konzumiranja pića sa sadržajem alkohola od 1 do 55 procenata, piše Travelmagazine. Osobi uhvaćenoj u konzumiranju pića prijetila bi kazna do tri godine zatvora i novčana kazna od 50 miliona rupija (oko 3.550 američkih dolara).
Iza predloženog zakona stoje poslanici Ujedinjene islamske partije razvoja (PPP), islamske Prosperitetne partije pravde i nacionalističke Partije pokreta velike Indonezije (Gerindra). Cilj donošenja ovakvog zakona je zaštita javnosti “od negativnih posljedica konzumiranja alkohola”.
Treba imati na umu da su stanovnici Indonezije poznati po svojoj umjerenosti i suzdržanosti, a indonežanske dnevne novine, The Jakarta Post, nazvale su 2018. godine ovu državu “najtrijeznijom zemljom u jugoistočnoj Aziji”. Indonezija je ovaj epitet dobila na osnovu podataka iz izvještaja Svjetske banke (World Bank).
Iako pet od šest priznatih indonežanskih religija izričito ne zabranjuje konzumaciju alkoholnih pića, svaki Indonežanin u prosjeku godišnje popije 0,6 litara čistog alkohola. Može se reći da piće nije dio njihove kulture, a čak i većina nemuslimana u Indoneziji ne pije niti pivo niti vino, prenosi B92 a piše Travelmagazine.
Suprotno tome, Australijanci i Kinezi, čije su države, tokom 2019. godine, bile najznačajnije po broju turista koji su posjetili Bali, konzumiraju 10,6, odnosno 7,2 litra čistog alkohola godišnje. Ako se zabrani alkohol, da li Bali ostaje poželjna destinacija?
Za turiste je možda najzanimljiviji član 8 predloženog zakona, jer je u njemu navedeno nekoliko izuzetaka: tradicionalni rituali, vjerske ceremonije, turizam, farmaceutski proizvodi i ustanove sa posebnim dozvolama. Kako će ove dozvole funkcionisati i ko će moći da ih dobije, još nije odlučeno, ali još uvijek ni sam zakon nije usvojen.
